Najbitnija stvar je napraviti plan kupovine. Prvo krenem s provjerom letaka koje dobivam na kućnu adresu ili odem online pogledati kakve popuste imaju trgovine u mojoj blizini da ne trošim novac na benzin, a ujedno i smanjim svoj karbonski otisak. 

Nakon što usporedim cijene u različitim dućanima, provjerim što mi nedostaje u stanu i što mi je potrebno. S tim je priprema završena, imam popis i mogu se zaputiti u trgovinu. 

Uvijek koristim platnene vrećice kako ne bih uvijek iznova kupovao plastične vrećice i stvarao dodatan otpad. Kupujem stvari koje su mi nužne kao i one koje stvari koje mi trebaju u periodu od tjedan dana. 

Za sve što je više od toga postoji velika vjerojatnost da će se pokvariti, te da bih morao baciti, a samim time bespotrebno baciti novac kao i opteretiti okoliš. Proizvodi za koje znam da mogu dulje stajati su konzerve (npr. grah, kukuruz, tunjevina...), a tu ambalažu mogu koristiti i u druge praktične svrhe.  

Odredio sam točan iznos koji tjedno trošim na hranu te si posložio menu prema kojemu kuham i obroke nosim na posao. Sve što mi preostane konzumiram za večeru ili sljedeći dan te hranu nikada ne bacam.